IMATE Ultra HD TV, DA LI STE ZADOVOLJNI SA NJIM? EVO KAKO VAS KOMPANIJE VARAJU

Današnji Ultra HD 4K televizori dolaze sa oznakama “motion”, “action” i “clear” sa brojem 120 ili 240, ali to nije vrijednost herca (Hz), nego marketinški trik.

Refresh rate kod Ultra HD 4K televizora

Prosječni kupac prvo gleda veličinu ekrana, zatim rezoluciju, a one druge stavke većina i ne razumije. Oni malo napredniji gledali su i pozadinsko osvjetljenje, kontrast i refresh rate, koji je bio izražen u hercima (Hz).

Refresh rate je bitan jer je to vrijednost osvježenja slike u sekundi i u pravilo što je veći refresh rate to je oku ugodnije gledati tv, te se manje umara. Kod starijih televizora standardni refresh rate je bio 60 slika/frameova u sekundi, odnosno 60 Hz.

Noviji televizori i napredak tehnologije su te vrijednosti povećali na 120 slika u sekundi, tj. 120Hz. Najnaprednije verzije televizora nude čak i 240 Hz.

Međutim sa pojavom Ultra HD odnosno 4K televizora (značenje je isto), refresh rate vrijednost izražena u hercima je nestala kod svih vodećih proizvođača. S druge strane dobili smo nazive “motion”, “action” i “clear” uz dodatak broja 120 ili 240, zavisno od proizvođača. Obični korisnik bi pomislio da broj pored ovog naziva označava broj herca, što proizvođači i žele da mislite. Ali istina je mnogo drugačija.

Refresh rate

Refresh rate nije jedini faktor koji utiče na kvalitet slike. Povećanje prikazivanja slika u sekundi je samo dio rješenja, jako bitan je i motion blur. Motion blur u slobodnom prevodu “maglenje pri pokretu”, od kojeg pate svi LED televizori je jedan od problema.

U biti problem je u percepciji našeg mozga jer ne možemo obraditi toliko slika i pokreta u sekundi. Kada primjeti pokret slike, naš mozak sam pravi kalkulaciju gdje će ta slika biti u sljedećem djeliću sekunde iako se ona na TV-u nije pomjerila. Tada nastaje maglenje. Neki ljudi nemaju ovaj problem i uopšte ne primjećuju to maglenje.

Postoje 2 rješenja ovog problema.

Prvi je interpolacija frejmova. U tom slučaju TV kreira hibridne međufrejmove, između prethodnog i sljedećeg frejma kao vid nekog prelaza – međufrejma. Na ovaj način zavaramo mozak i motion blure se ne pojavljuje, a slika dobije tkz “Soap opera” efekat. Ovo neke korisnike izluđuje jer sve postaje hiper realno.

Drugo rješenje je Black frame insertion (BFI), u prevodu umetanje crnih frejmova. U ovom slučaju pozadinsko svjetlo TV-a se gasi, odnosno postaje crno što pomaže pri rješavanju motion blura.

Proizvođači nas zavaravaju

Proizvođači televizora vođeni činjenicom da kvalitet osvježenja slike zavisi od gore navedenih faktora, izbacili su samo herce kao vrijednost. Umjesto njih, svaki proizvođač posebno, uveo je oznaku za “kretanje” slike i njoj dodao odgovarajući broj. LG TruMotion, Panasonic Image Motion, Sharp AquoMotion, Samsung Motion Rate, Sony Motion Flow.

Iako svi imaju različite nazive, u jednom su svi složni, svi sa brojem pored naziva zavaravaju korisnike. Tako npr “LG TruMotion 120” nema 120Hz kao što bi većina pomislila, nego 60Hz. TruMotion 240 ima 120Hz. Isto je i sa ostalim proizvođačima.

Zaključak

Ne vjerujte marketingu, on je stvoren da vas zavara. S druge strane pitanje je koliko je slika kvalitetnija ako imate više herca. Razlika između TV-a od 60Hz i 120Hz bila je očita, ali razlika između 120Hz i 240Hz je vrlo mala i neznatna. TV sa 240Hz ne mora nužno imati bolju sliku od onoga sa 120Hz, ako ostale stavke procesiranja slike i pozadinskog osvjetljenja nisu bolje. Duplo više herca ne znači duplo bolju sliku i u konačnici ne vrijedi duplo više.

IZVOR: EKAKO